BUKA intervju: Ako naša djeca ne budu konkurentna, neće ni naša privreda

Ako djeca u Bosni i Hercegovini ne dobiju obrazovanje zahvaljujući kojem će biti kompetitivni na evropskom i globalnom tržištu, to neće štetiti samo njima već i čitavoj zajednici.

Buka intervju / 27. Oktobar 2013

Centar za politike i upravljanje nedavno je završio analizu kojom se istraživala efikasnost osnovnog obrazovanja u BiH. „Analiza ključnih faktora i preporuke za povećanje efikasnosti osnovnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini“ ukazuje da se kao posljedica pada nataliteta od 2004. godine, broj upisanih učenika u osnovne skole u Bosni i Hercegovini posljednjih deset godina smanjio za priblizno 20 odsto, a da se istovremeno broj nastavnika povećao za oko 10 odsto.

O detaljima analize, efikasnosti osnovnog obrazovanja, optimalnom broju učenika u jednom razredu za portal BUKA razgovarali smo sa Adnanom Muminovićem, koji u Centru za politike i upravljanje radi kao istraživač i analitičar.

Gospodine Muminović, nedavno ste uradili izvještaj Analiza ključnih faktora i preporuke za povećanje efikasnosti osnovnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Možete li nam reći nešto više o ovoj analizi?

Centar za politike i upravljanje se dugi niz godina bavi kreiranjem i promoviranjem društvenih i ekonomskih politika. Školstvo je tema kojom se bavimo jer čini temelj svakog društva, odnosno koliko je naš obrazovni sistem jak, toliko će nam biti jaka privreda, kultura, nauka itd.

Kao polaznu tačku ove analize uzeli smo trend smanjenja prosječnog broja učenika u razredu, koji nije isključivo karakterističan za Bosnu i Hercegovinu, ali je posljednjih nekoliko godina u fokusu domaćih obrazovnih politika. Ispitivanjem efekata smanjenja razreda došli smo do zaključka da ta praksa ne daje željene rezultate, te da je nužno zaustaviti ovaj trend. Tim povodom, pripremili smo set preporuka kako preusmjeriti fokus sa smanjenja razreda na racionalno zapošljavanje nastavnika i bolju raspodjelu sredstava. Sredstva uložena u  obuke nastavnika bi dovele do povećanja njihove stručnosti i kvaliteta, a samim tim i do kvalitenijeg obrazovanja.

 

Adnan Muminović



Analiza je, između ostalog, ukazala da se u posljednjih deset godina broj učenika u BiH smanjio za oko 20 odsto, a da je istovremeno broj nastavnika povećan za 10 odsto. Šta nam ove brojke govore?

Te brojke nam govore da se u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu smanjuje prosječna veličina razreda, a kao posljedica toga, da se sve veći dio sredstava za obrazovanje odvaja za plate novih nastavnika, za održavanje većeg broja učionica i sl.

Što se tiče manjeg broja upisanih učenika, to nije samo slučaj u Bosni i Hercegovini. U čitavoj Evropi je prisutan trend pada nataliteta, tako da se velika većina evropskih zemalja suočava sa manjim brojem upisanih đaka. Međutim, samo u nekim, kao na primjer Hrvatskoj, povećava broj zaposlenih nastavnika.

Ovo bi bilo opravdano ukoliko bi značilo da se time, u isto vrijeme, povećava kvalitet obrazovanja i uspjeh učenika. To je, kako sam prethodno istakao, i prevladavajuće mišljenje roditelja, nastavnika i javnosti općenito. Međutim, rezultati međunarodnih istraživanja ukazuju nam na suprotno.

Dva najpoznatija međunarodna istraživanja TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study) i PISA (Programme for International Student Assessment) su kvalitet nastavnog osoblja istakla kao presudan faktor u poboljšanju učeničkih rezultata. Slični zaključci se mogu naći i u  knjizi ‘Visible Learning’, koja je vjerovatno najsveobuhvatnija analiza školskog uspjeha.  

Koliki je broj učenika koji je optimalan za normalno odvijanje nastave u osnovnim školama?

Na to pitanje ne postoji jednostavan odgovor, jer uvijek zavisi od okolnosti. Daću Vam jedan primjer: Južna Koreja i Japan, koje su među državama sa najuspješnijim učenicima na svijetu, ujedno su i države sa najvećim brojem učenika po razredu. Međutim, treba bi vrlo oprezan sa donošenjem zaključaka. Pretpostavka je da istočno - azijske imaju strožiju hijerarhiju u razredima, pa je moguće da učitelji zbog toga lakše upravljaju većim grupama učenika. Ali da se vratimo u bh. kontekst, prema analizi koja je rađena 2007. godine, optimalan broj učenika u odjeljenju je između 20 i 25. Prosječna veličina razreda u Bosni i Hercegovini trenutno je 19,7, što znači da se mi nalazimo ispod optimalne granice.

Zbog čega je došlo do povećanja nastavnog osoblja, ako za tim nije bilo potrebe?

Nadamo se da ćemo u razgovorima koji budu pratili objavljivanje ove analize doći do konačnih razloga i srži ovog problema. Za sada možemo istaći da je jedan od razloga prethodno navedeno uvjerenje da manjim omjerom učenika po nastavniku automatski podižemo kvalitet obrazovanja. Ovakva kretanja nisu ništa neobično ni za države u regionu. Upisni rezultati koji su u Hrvatskoj objavljeni prije nepunih mjesec dana pokazuju da se u proteklih 10 godina broj učenika osnovnih škola smanjio za 63 hiljade, dok se broj učitelja u osnovnim školama povećao za više od 2500. Kod njih je, dakle, problem još ozbiljniji.

Ukoliko se nastavi politika zapošljavanja nastavnika, a smanjenja učenika sa čim ćemo se u budućnosti morati suočavati?

Naglasio bih da manji razredi nisu sami po sebi loši. Postoje situacije kada su sasvim opravdani. Dobar primjer za ovo su laboratorijske vježbe koje su efikasnije onda kada se provode u manjim grupama. Međutim, i za kvalitetne laboratorije je potrebno izdvojiti sredstva, koja neće postojati ukoliko ih kontinuirano budemo usmjeravali na zapošljavanje nastavnika.

Ukoliko i dalje budemo ulagali u smanjenje prosječne veličine razreda to znači da ograničena sredstva koja nam stoje na raspolaganju ne koristimo na najefikasniji način. Ako djeca u Bosni i Hercegovini ne dobiju obrazovanje zahvaljujući kojem će biti kompetitivni na evropskom i globalnom tržištu, to neće štetiti samo njima već i čitavoj zajednici. Ako naša djeca ne budu konkurentna, neće ni naša privreda. Ako naša privreda ne bude konkurentna, to znači da nećemo imati dovoljno sredstava ni za penzije, zdravstvo, nove investicije...

Prema Vašem mišljenju, kakva je kvaliteta osnovnog obrazovanja u BiH i šta bi se moglo uraditi da situacija za djecu, koja tek započinju svoje školovanje, bude bolja?

Tony Wagner, obrazovni stručnjak s Harvard Univerziteta smatra da cilj obrazovanja danas nije da osposobi ljude za fakultet, već da ih osposobi za inovacije. Mislim da naše obrazovanje ne ispunjava ovaj imperativ. Važna su svakako i međunarodna istraživanja, a jedino takvo istraživanje koje provedeno u BiH je TIMSS 2007. godine. Ono je pokazalo da se BiH nalazi među zemljama nižeg i srednjeg nivoa međunarodnog kvaliteta obrazovanja. Rezultati također pokazuju da naši nastavnici daju prednost usvajanju činjenica, a ne razvijanju sposobnosti primjene znanja i rezonovanja, što upravo ide u prilog ovome što sam prethodno istakao.  

Centar za politike i upravljanje je nedavno objavio 'Analizu prednosti uvođenja redovnog Međunarodnog testiranja trendova u matematici i prirodnim naukama (TIMSS)' u bosanskohercegovački obrazovni sistem, koji upravo treba da nam omogući da kontinuirano pratimo šta se dešava u našem obrazovnom sistemu, da ga usporedimo sa drugim, i da nam da jasnu sliku sliku o tome idemo li naprijed ili nazad, kao i gdje zaostajemo.

Koje su preporuke Centra za politike i upravljanje kada je odnos broja učenika i nastavnika u pitanju? Mogu li se napraviti neke uštede na nivou škola i na nivodu države?

Postoje značajne lokalne neusklađenosti u Bosni i Hercegovini koje su, kao i veliki broj sličnih problema, rezultat različitih propisa. U skladu s tim, jedna od preporuka je harmoniziranje normi i standarda koji propisuju minimalnu veličinu razreda na nivou čitave države. Zatim je potrebno preusmjeriti fokus sa kvantiteta na kvalitet nastavnika kao najznačajnije odrednice uspješnih obrazovnih sistema. Ukoliko želimo kvalitetan kadar, moramo biti u stanju da privučemo i talente. To ne mora nužno značiti povećanje plate, već je moguće i povećanjem ugleda struke. Međunarodni primjeri pokazuju da su svi vrhunski sistemi obrazovanja vrlo selektivni u procesu izbora kandidata koji ulaze u profesiju nastavnika. I konačno, potrebno je ubrzati i intenzivirati proces uspostavljanja magistarskih i doktorskih studija na pedagoškim akademijama i fakultetima u BiH koji bi opširnije i detaljnije izučavali nove nastavne koncepte.

Prema proračunu CPU-a povećanje veličine odjeljenja za jednog učenika, bi dovelo do smanjenja rashoda po učeniku i uštedom od 45 miliona KM. U BiH je u fuknciji  2196 osnovnih i srednjih škola što nam ukazuje da je moguća godišnja ušteda sredstava u iznosu od oko 20.000 KM po školi. Ova sredstva bi mogla biti utrošena za obrazovanje i trening nastavnika i pedagoga, za investiranje u opremanje svake škole, dopunske časove za učenike koji zaostaju u nastavi itd.

 

 

Razgovarala Maja Isović

 

 

Vezan tekst:

 

Ivana Zečević: Učenici ne treba da budu knjiški moljci

 

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.